En cours de chargement...
Leto je proslo a Perica se vratio nazad u grad jer je doslo vreme da krene u skolu. Ali kao i obicno oko njega se nizu bezbrojne dogodovstine na koje on nema ni najmanje uticaja. Zar je on kriv sto je mama zaboravila da mu kupi skolsku torbu? Zar je on kriv sto uciteljica Andja ne zeli vise ni jednog ucenika iz porodice Pavlovic i sto mora sa Mikijem da deli sobu? Zasto niko nece da razume da je morao prisvojiti prase koje bi inace umrlo od gladi? A sto se ospica tice nije ih on namerno zarazio.
Ali u tom spletu neobjasnjivih okolnosti Perica stice i nove prijatelje a medju njima su kocijas Zika koji ima staro magare i komsinica Veronika koja ga naprosto zasipa poklonima. Kao da je nesto strasno sto je oslobodio sve one zabe u kabinetu za biologiju koje je ionako cekala uzasna smrt. A to sto su kitili jelku mesec dana pre bozica je bila bakina ideja a ne njegova. Da ce svi biti zapanjeni sto je prijavio brata pod drugim imenom, to je vec mogao naslutiti.
Ali zar je trebao dozvoliti da mu se brat zove Vuk kao ta uzasna zver? Neka je i stotinu puta to ime tradicionalno njegov brat je mali, ruzicasti oblacak a ne opasan vuk. Perica ih sve voli i zato ce im i ovoga puta oprostiti a oni ce vec pre ili kasnije shvatiti da je imao pravo. A onda pre samog bozica se spustila nevidjena mecava na grad. Dok se ni oni najodvazniji nisu usudili da promole nos napolje jedino se Perica brinuo za svoju uciteljicu od koje vec danima nema ni traga ni glasa.
Dok napolju tiho, bez prestanka sipi sneg Perica ima jedan sasvim fantastican plan.