Requiem za Belu Nemeth - E-book - ePub

Iseljavanje iz domovine, zivot nasih ljudi u raznim zemljama u koje su dolazili, te problemi na koje su nailazili u novim sredinama, oduvijek su zanimljive teme mnogim knjizevnicima hrvatskih korijena koji zive izvan granica Republike Hrvatske. Nakon dvije zbirke poezije, dva romana i knjige pripovijesti, Vladimir Jakopanec napisao je zanimljiv i napet roman naslovljen Requiem za Belu Nemeth. U ovome nam romanu pripovjedac hrvatskih korijena kojemu ne znamo imena, prica pricu o starom paru, Milanu Sostaricu i Beli Nemeth.
Sam pripovijedac i njegova supruga uspjesni su bracni par bez djece, drugi narastaj australskih Hrvata, u potpunosti uklopljen u svoju novu sredinu. Ali, jos su uvijek vezani uz zemlju iz koje su dosli njihovi roditelji i stari hrvatski par zbog toga zaokuplja njihovu pozornost. Autor romana na vjest nacin ispreplice dozivljaje i zgode iz zivota dvoje sada vremesnih ljudi i na taj nacin stvara napetu i dinamicnu radnju.
Uz dogadaje iz njihovih zivota, posebice iz mladosti, nize slike hrvatskoga i australskog drustva te posvecuje pozornost nacinu zivota doseljenika iz raznih dijelova Hrvatske koji su namjerno ili igrom slucaja za svoju drugu domovinu odabrali Australiju. Pisac nas znalacki uvodi u svijet nasih zemljaka koji su, trazeci bolji zivot za sebe i svoju djecu dolazili u ovu zemlju iz Imotskog i okolice, iz Dalmacije, Medimurja, Podravine, Zagorja.
i postali dio rijeke pridoslica koja je pridonijela razvoju Australije i obogatila je svojim obicajima i iskustvima. Milan i Bela koji zivot zapravo dijele tek pod stare dane, dio su te iseljenicke zajednice. Milan je urar i zivi u Melbourneu kamo su dosli njegovi roditelji. Miran je i zgodan covjek koji se u mladosti fatalno zaljubljuje u lijepu i pomalo nestasnu Belu. Bela jos kao mlada odlazi iz Australije jer ne moze vise podnositi torture svoga okrutnog oca, nekadasnjeg vatrenog ustase, koji se na vrijeme prikljucio partizanima te postao udbas.
Mnoge Zlostavljana Bela ne vraca se u rodnu zemlju zbog nostalgije koja je eventualno muci, vec zbog zelje da pobjegne od oca i pasivne majke te zbog cinjenice da ni sama ne zna sto bi sa svojim zivotom. Osim sudbine glavne junakinje Bele i Milana koji je prihvaca na kraju njena zivotnog puta dok je bolesna i izgubljena u svome svijetu, autor u romanu govori i o raspadu Jugoslavije, o opcoj gospodarskoj, politickoj i inoj krizu u drzavi u kojoj su se ljudi snalazili na razlicite nacine kako bi prezivjeli, o Domovinskom ratu, ratu u Bosni, i UNPROFOR-u.
Scene vezane uz opise rata i Belinu ratnu sudbinu, teske su i mucne. Jakopanec izvrsno portretira likove kriminalaca, dousnika, sitnih svercera, ali i lijecnika i svecenika hrvatskih korijena kojima nasi ljudi u jos uvijek stranoj sredini, ipak daju prednost. U ovome dinamicnom romanu punom napetih situacija i nenadanih preokreta, govori se o dva paralelna, premda udaljena svijeta - o Hrvatskoj i Australiji, o ljubavi i strasti, o izgubljenim iluzijama i nadi, o prolaznosti i trajnosti, o zivotu i smrti, o vjeri i Bogu.
Nakon Belina susreta sa sinom Matijom koga je dala na posvojenje i njene smrti, u ozracju obavijenom Faureovim Requiemom, glavni junak i bezimeni pripovjedac romana pocinje razmisljati i o svojoj bolesti, zavrsetku zivota i vjecnosti: Svidala mi se u tom trenutku nasa prolaznost, ta godisnja doba koja se mijenjaju, to lisce koje, nakon svog zelenila, na kraju jeseni procvate u svim mogucim bojama i onda otpada s grana i tako nam radosno susti pod nogama.
Uplasio sam se vjecnosti, jer u nju se ne ulazi doli kroz smrt.dr. sc. Zeljka Lovrencic