En cours de chargement...
UvodPreporucujem vam da procitate knjigu The Custodians prije nego sto se pocnete baviti informacijama iz ove knjige. Ovo je nastavak knjige The Custodians koja je bila izvjestaj o mom radu na slucajevima NLO otmica od 1986. i pokriva moj napredak od jednostavnog do veoma slozenog. Otkrila sam da su otmice i NLO videnja samo vrh ledenog brijega. Kako je moj rad napredovao, tako sam dobivala sve slozenije informacije.
Kad je knjiga bila sastavljena, shvatila sam da je prevelika i da sadrzi informacije koje su se udaljavale od NLO-a u vrlo kompleksnu metafiziku. Tada sam odlucila maknuti neke informacije iz te knjige i staviti ih u drugu koja pokriva zamrsenije teorije. To je rezultiralo ovom knjigom. Pretpostavljam (mozda krivo) da je citatelj koji je dosao do ove tocke mog rada upoznat s mojom pozadinom istrazivacice paranormalnog koristenjem hipnoze.
Moji korijeni u hipnozi datiraju iz sezdesetih kad sam se pocela baviti hipnozom koristeci starije metode. Nakon podizanja obitelji vratila sam se hipnozi 1979. Tada sam se htjela usredotociti na regresiju proslih zivota i terapiju proslih zivota tako da sam proucavala nove metode uvodenja koje su bile brze i koje su koristile mastu i vizualizaciju. Tijekom godina terapije i istrazivanja razvila sam svoju tehniku koja koristi iskljucivo mjesecarsko stanje transa.
To je metoda kojom mogu doci do golemog bogatstva informacija komunicirajuci izravno s podsvjesnim umom. Napredovanjem mog rada drugi su entiteti cesto koristili duboko stanje transa da komuniciraju kroz moje klijente. To se nastavilo i nakon dvadeset godina, a informacije se jos uvijek pojavljuju. Njih cu staviti u buduce knjige. Receno mi je da sam polozila testove i da ce mi biti dopusten pristup odgovorima na sva pitanja koja pozelim postaviti.
Razlog tome bio je taj sto sam ostala vjerna materijalu i nisam ga cenzurirala niti mijenjala. Ja sam osoba koja izvjestava, istrazuje parapsiholosko i trazi "izgubljeno" znanje. Prema tome, potraga nikad ne prestaje.Citatelj ce primijetiti u mom radu da drugi entiteti koriste rjecnik klijentovog uma i to cesto kako bi omogucili analogije u pokusaju objasnjavanja neobjasnjivog na nacin na koji ce ljudi razumjeti.
Stoga cesto koriste rijeci koje nisu ispravne na engleskom. Oni tvore rijeci od najblizih imenica i glagola koje mogu pronaci u klijentovom umu. Kako god da to rade, to funkcionira, i mozemo razumjeti ono sto pokusavaju prenijeti. Dolores Cannon